Dragi „Ti“,
Posle svih ovih godina provedenih sa tobom, pored tebe i uz tebe, sada konačno shvatam da sam ja ta koja je tebe volela više. Ja sam bila ta koja bi uvek napravila korak dalje, posegnula dalje, barem pokušala, pa makar i pogrešila, dok je tebi to uvek bilo previše teško. Ili, sada kada malo bolje razmislim, izgleda nevažno. Dugo sam se morila mislima i pitala zašto nisi mislio da sam dovoljno vredna toga, kada sam ja uvek činila sve što je bilo u mojoj moći da te usrećim. I, u svom tom neredu, zaboravila ono najvažnije — da volim i poštujem sebe. Ali, ne više. Sada sam sebi prioritet i ne kajem se za sve što sam ti pružila, niti zbog toga što sam se na to opekla. Da nije bilo tebe, ne bih danas bila ovako snažna i stojala ponosno uzdignute glave, svesna svoje vrednosti. Svesna toga koliko imam da pružim, i koliko zaslužujem da mi se pruži zauzvrat. I zato, iako možda zvuči smešno, ne želim da te opsujem, povredim ili vratim, već želim da ti se zahvalim na tome.
Tebi, muškarcu koji mi nije pružio ljubav koju zaslužujem...
...želim da kažem: kratko i jasno „Hvala“. O, da, dobro si pročitao. Da nije bilo tebe, nikada ne bih naučila da voleti nekoga ne znači uvek i nužno da će ljubav biti uzvraćena, pa makar ni polovično. Da ljubav ne rađa uvek ljubav. Hvala ti što si mi pokazao da čak i ljudi koje ste nekada voleli mogu da se pretvore u potpune strance, negde na tom putu i da to nije bez razloga, već za naše dobro. Da to ne mora uvek biti povod za patnju, već da može biti i povod za slavlje. Da to ne mora da bude gubitak, već prilika za rast. Hvala ti što si me naučio da ljubav ne znači samo provoditi vreme sa nekim i slušati njegove probleme. Da ljubav ne vredi poklanjati bezuslovno, svakome. Već samo onome ko je toga vredan.
Hvala ti što mi nisi pružio ljubav koju zaslužujem…
Sada, nikada neću dozvoliti bilo kojem drugom muškarcu da me tretira kao opciju. Jer ja nisam opcija, već prioritet. Kada se jednog dana ponovo zaljubim, zaljubiću se u čoveka koji je na smrt preplašen mogućnosti da me izgubi. Jer sam mu prioritet. Jer mi je ljubav uzvraćena. I jer će mi pružati ljubav koju zaslužujem, jer ne bi podneo da me nema pored sebe u suprotnom. I to će biti jedino pravilo koje ću poštovati u pogledu ljubavi. Do sada već znaš da sam tip žene koja kada voli, voli svim srcem i da je to jedini način na koji znam kako da funkcionišem. Istina, to me je i dovelo do takvih kao ti. Da, volela sam i gubila, ali sam barem uvek bila ono što jesam - devojka koja svoje srce nosi na rukavu, dok si ti igrao drugu vrstu igre. Ali, ne kajem se. Jer...
Naučio si me da odaberem ljubav koju zaslužujem...
Bio si čovek sa maskom. Napravio si veliku predstavu, ali mene nisi mogao da me prevariš. Upoznala sam tvoje pravo lice, a ipak sam odlučila da ostanem pored tebe, jer te je moje ludo srce i takvog volelo. Ali, ti nisi imao pojma o ljubavi. Ljubav je sve ono što misliš da nije. Ljubav je buditi se pored iste osobi svaki dan, i birati tu osobu svaki dan, iznova. Ljubav nije pasivna, ona je akcija, nešto što živi u nama i nešto što se mora negovati. Nešto, što ne može da živi ako nije uzajamno. Kada razmislim o tome, shvatam da možda, jednostavno nisi bio spreman za svu tu ljubav koju sam imala prema tebi. Da mi nisi pružio ljubav koju zaslužujem, jer nisi znao kako. Jer je, možda, nisi imao ni prema sebi. Nisi znao kako da se ponašaš kada bih te obasipala ljubavlju. Nisi bio u stanju da mi pružiš ljubav koju zaslužujem i koja mi je bila potrebna, ali sam ti na tome zahvalna - jer si me naučio da u budućnosti u odaberem muškarca koji će mi pružiti ljubav koju zaslužujem i koja mi je potrebna.
Ljubav je dvosmerna ulica...
Sada, kada je sve gotovo, ne žalim ni za čime, jer sam mnogo jača osoba nego što sam bila kada sam bila pored tebe. Jer mi ti možda nisi pružio ljubav koju zaslužujem, ali zahvaljujući tebi sada znam da neko drugi može. Da neko može da me voli istom silinom koliko i ja njega. Da to što nosim svoje srce na rukavu nije mana, već vrlina. Da to što umem da volim svim svojim bićem nije kazna, već blagoslov. Sada, zahvaljujući tebi, želim ljubav koja je uzajamna i ne graniči se sa zdravim razumom. I nikada se neću smiriti, niti pristati na manje, dok je ne pronađem. Dakle, umesto da sedim kod kuće i čekam da mi se javiš, i dok čekam da pronađem ljubav koju zaslužujem, biram sebe svakog dana. Biram da i dalje verujem u druge šanse i mogućnosti, ali ne i u to da ih svi zaslužuju. Pružiću ih nekome ko ju je vredan. Nekome ko je vredan moje ljubavi, umesto muškarcu, koji mi nije pružio ljubav koju zaslužujem.