Upoznavanje za uspešne muškarce i lepe devojke - Lepotica i Zver

Šta je "odbrambeni mehanizam" i koji su najčešći?

Da li ste se ikada uhvatili kako potiskujete neprijatnu emociju, tako što je jednostavno ignorišete i čekate da nestane? Ili ste možda navikli da svoja osećanja racionalizujete, sve dok ne prestanu da vas opterećuju? Pa, ukoliko jeste, strategija koju ste sasvim nesvesno koristili je “odbrambeni mehanizam”. Psihološki mehanizmi odbrane, kako se još nazivaju, aktiviraju se tokom situacija koje nam izazivaju stres i ponekad nam zaista “spašavaju glavu”- svi imamo misli, osećanja, nagone i sećanja sa kojima je teško izaći na kraj. Međutim, neki odbrambeni mehanizmi nam mogu naneti više štete nego koristi, ukoliko ih ne uhvatimo na delu, zbog čega je važno prepoznati koji mehanizam odbrane koristimo i da li nam on zaista služi. U nastavku, saznajte šta su mehanizmi odbrane, kada i zašto ih koristimo, kao i koji od 10 najčešćih odbrambenih mehanizama vi lično koristite, kada “zagusti”.

Šta su mehanizmi odbrane i kada ih koristimo?

Odbrambeni mehanizmi su poput vašeg ličnog odeljenja za unutrašnju bezbednost – njihov posao je da zaštite vaše unutrašnje “ja” od raznih pretnji vašem emotivnom i psihološkom blagostanju. Mehanizmi odbrane su nesvesne psihološke reakcije, koje nas štite od negativnih osećanja koja nam predstavljaju “pretnju”, poput anksioznosti, tuge, srama i svih onih stvari o kojima ne želimo da razmišljamo i sa kojima ne želimo da se suočimo. Smatra se da odbrambeni mehanizmi štite um od osećanja i misli sa kojima se svesni deo uma ne može nositi – oni neutrališu intenzivna i negativna osećanja i misli, i uglavnom u tome uspevaju. Njihove namere su uvek u vašem najboljem interesu – da vas zaštite, međutim, posledice njihove taktike su diskutabilne.

odbrambeni mehanizam

Kako funkcionišu odbrambeni mehanizmi?

Sigmund Frojd smatrao je da je naš ego aspekat naše ličnosti koji se bavi stvarnošću. Dok to radi, ego se takođe mora nositi sa sukobljenim zahtevima ID -a i superega. ID je najosnovniji i najprimitivniji deo ličnosti koji nastoji da ispuni sve naše želje, potrebe i nagone i ne uzima u obzir stvari kao što su društveni moral, pa čak ni realnost ispunjenja naših želja i potreba. Superego je deo ličnosti koji pokušava da natera ego da deluje na idealistički i moralni način. Dakle, šta se dešava kada ego ne može da se nosi sa zahtevima naših želja, ograničenjima stvarnosti i našim sopstvenim moralnim standardima? Postaje anksiozan, besan, tužan ili osramoćen – to su sve neprijatna unutrašnja stanja koja ljudi nastoje da izbegnu i daju signal egu da stvari ne idu onako kako bi trebale. Kao rezultat toga, ego tada koristi neku od vrsta odbrambenog mehanizma, koje nam pomažu u smanjenju ovih neprijatnih osećanja.

Vrste psiholoških mehanizama odbrane

Frojdova ćerka Ana je odbrambene mehanizme definisala kao "nesvesne resurse koje koristi ego" za konačno smanjenje unutrašnjeg stresa. Identifikovano je na desetine različitih vrsta odbrambenih mehanizama. Neki se koriste češće od drugih, neki su korisniji od drugih, dok nas neki mogu poptuno odvratiti od stvarnosti i dovesti nas do još gorih posledica zbog čega je važno znati koje vrste psiholoških mehanizama odbrane postoje i prepoznati koji koristimo.

10 najčešćih odbrambenih mehanizama

Odbrambeni mehanizmi nisu pod našom svesnom kontrolom. U stvari, većina ljudi primenjuje mehanizme odbrane bez da uopšte primećuje, razume ili shvata strategiju koju koristi. Utvrđivanjem koje vrste odbrambenih mehanizama vi koristite, može vam pomoći da ih kontrolišete i prepoznate kada je to zaista u vaše najboljem interesu, a kada vas vaši mehanizmi odbrane štite previše i izazivaju negativne posledice.

Represija (Potiskivanje)

Neprijatne misli, bolne uspomene ili iracionalna uverenja mogu vas uznemiriti i zaboleti. Umesto da se suočite sa njima, možete nesvesno izabrati da ih ignorišete i potiskujete, u nadi da ćete ih potpuno zaboraviti i to je najčešći odbrambeni mehanizam koji većina ljudi koristi. Međutim, ona ne nestaju sama od sebe, već nastavljaju da prebivaju u nama, a njihova represija može dovesti do ispoljavanja potisnutih emocija i sećanja kroz neželjeno i negativno ponašanje koje nam još više škodi, sve dok se njima ne pozabavimo. Na primer, osoba koja ima potisnuta sećanja na zlostavljanje koje je pretrpela kao dete, može kasnije imati poteškoća u uspostavljanju odnosa.

Negacija (Poricanje)

Poricanje je verovatno jedan od najpoznatijih odbrambenih mehanizama, koji se često koristi za opisivanje situacija u kojima se čini da se ljudi ne mogu suočiti sa stvarnošću ili priznati sebi očiglednu istinu. Poricanje može uključivati potpuno odbijanje da se prihvati činjenica ili stvarnost, dok u drugim slučajevima to može uključivati svest o tome, ali umanjivanje važnosti. Zavisnost je jedan od najpoznatijih primera poricanja - ljudi koji žive sa ovakvim problemom često će otvoreno poricati da je njihovo ponašanje problematično.

Racionalizacija

Racionalizacija je psihološki mehanizam odbrane koji koristimo da bismo sebi nešto predstavilu u drugačijem svetlu, menjanjem stvarnosti u onu verziju koja nas manje povređuje. Ovaj odbrambeni mehanizam može se manifestovati na dva načina – ulepšavanjem stvarnosti ili omalovažavanjem iste. Na primer, osoba koja je odbijena na romantičnom sastanku može racionalizovati situaciju govoreći sebi da je “ionako ne privlači ta osoba i da ima boljih”. Učenik bi mogao kriviti profesora za svoj loš rezultat na testu, odbijajući da prihvati sopstvenu krivicu u vidu manjka spremnosti i znanja.

Projekcija

Projekcija je odbrambeni mehanizam koji uključuje preuzimanje naših sopstvenih neprihvatljivih osobina ili osećanja i njihovo pripisivanje drugim ljudima. Projekcija funkcioniše tako što dozvoljava izražavanje želje ili impulsa, ali na način koji ego ne može da prepozna, čime se smanjuje anksioznost. Na primer, možete biti ljudi na svog partnera zato što vas “ne sluša”, dok ste ustvari ljuti na sebe, jer ne znate da iskomunicirate svoje potrebe, Projekcija je često rezultat nedostatka uvida i prihvatanja sopstvenih motiva i osećanja.

Sublimacija

Sublimacija je, za razliku od prethodnih, zdravi odbrambeni mehanizam, jer kod njega ne dolazi do potiskivanja ili negiranja emocija i misli, već do povezivanja istih sa prihvatljivim, pozitivnim radnjama. Sublimacijom, mi pretvaramo nepoželjne misli i emocije u poželjne i korisne, kao na primer, kada se bavimo sportom ili borilačkim veštinama, kako bismo umanjili bes, stres i kanalisali energiju. Humor i maštanje su takođe oblici ovog pozitivnijeg odbramenog mehanizma.

Izbegavanje

Izbegavanje je odbrambeni mehanizam koji predstavlja beg od određenih ljudi ili situacija, koje nam izazivaju negativne ili neprijatne emocije, radije nego da se sa njima suočimo ili ih prevaziđemo. Ekstremno izbegavanje može dovesti do anksioznosti ili čak fobija.

Intelektualizacija

Ovaj mehanizam odbrane svodi se na to da, kada se suočimo sa zahtevnom i neprijatnom situacijom, odaberemo da uklonimo sve emocije iz jednačine, te se umesto toga usredsredimo na logičke činjenice. Na primer, osoba koja je dobila otkaz, može odlučiti da provodi dane usmerujući svu svoju pažnju na sastavljanje CV-a i traženje novih mogućnosti za posao, kako se ne bi suočila se neprijatnim emocijama koje oseća povodom toga.

Reakciona formacija

Reakciona formacija je obrtanje neželjenih misli, osećanja i nagona u njihove suprotnosti. Primer ovog odbrambenog mehanizma bilo bi tretiranje nekoga ko vam se zapravo uopšte ne dopada, na previše prijateljski način, kako biste sakrili svoja prava osećanja. Ili, recimo, da se prenaglašeno smejete, kada ste zapravo tužni. Zašto se ljudi tako ponašaju? Prema Frojdu, oni koriste reakcionu formaciju kako bi sakrili svoja prava osećanja koja ih uznemiravaju, ponašajući se na potpuno suprotan način.

Preusmeravanje

Ovaj odbrambeni mehanizam podrazumeva da usmeravate snažne negativne emocije i frustracije prema osobi od strane koje osećate manju pretnju. Ovo vam omogućava da zadovoljite svoj nagon za reakcijom, bez rizika od značajnih posledica. Tipičan primer ovog odbrambenog mehanizma je kada preusmerite svoj bes na svog partnera ili dete i budete neprijatni prema njima, jer ste imali loš i stresan dan na poslu. Niko od njih nije zapravo uzrok, niti meta vaših emocija, ali usmeravanje frustracije na njih verovatno je lakše i manje problematično od suočavanja sa vašim šefom.

Kompenzacija

Kompenzacija je zreliji odbrambeni mehanizam, koji se odnosi na zamenu određenog nedostatka ili neispunjenog cilja drugim. Negativan je kada se opažena slabost zamenjuje prenaglašavanjem snage u drugim oblastima. Međutim, može biti zdrava, kada smo svesni svojih prednosti, te na primer, sportista koji je doživeo povredu zbog koje se više njime ne može aktivno baviti, postane trener i na taj način kompenzuje nedostatak.

Psihološki odbrambeni mehanizmi - rešenje ili problem?

Neki od ovih najčešćih odbrambenih mehanizama postali su uobičajeni deo naše svakodnevice – koristimo ih kao privatno obezbeđenje srca, duše i uma. Međutim, zapamtite da odbrambeni mehanizmi mogu biti i dobri i loši. Oni mogu imati korisnu ulogu štiteći vaš ego od stresa i pružajući zdrav izlaz iz teške situacije. U drugim slučajevima, vaši nesvesni mehanizmi odbrane vas mogu sprečiti da se suočite sa stvarnošću i mogu djelovati kao oblik samozavaravanja i zablude. Stoga, sada kada znate šta su mehanizmi odbrane i kako ih prepoznati, obratite pažnju!