Upoznavanje za uspešne muškarce i lepe devojke - Lepotica i Zver

Pismo mojoj najvećoj ljubavi

Volela bih da verujem da će me jednog dana probuditi nežna sunčeva svetlost, koja se probija kroz veliki prozor pored našeg kreveta. Naslonila bih glavu na tvoju ruku, koja se pruža preko mene, dok me grliš nežno i snažno u isto vreme, ti i meke svilene plahte koje smo kupili letos na ulicama Krita. Ne probudim se, sve dok ne otvoriš svoje sanjive, krupne oči i pogledaš direktno u moje. Osećam se spokojno, dok mi hiljadu prelepih oluja tinja u grudima. I ostajem tu. Osmehneš se i uvučeš me za nijansu dublje u svoje srce. I ti ostaneš. Prelepo je to mesto na kojem smo. Mesto na kojem živimo samo ti i ja. Sve ostalo je samo pozadinska buka. Ovde pripadamo, više nego što smo pripadali bilo gde drugde. Jer nikada nigde drugde nismo istinski ni pripadali.

pismo mojoj najvecoj ljubavi

Vidim nas tamo. Ostaćemo sami, kod kuće, samo zato što želimo da osetimo postojanje jedno drugog još koji minut. Želimo da ostanemo zajedno samo još malo duže, dok udišemo ovaj mir samo još malo dublje. Da se izgubimo u svemiru i galaksijama koje sami zajedno stvaramo. Naš dom je velika prostorija sa jedva bilo čime drugim, osim našeg dušeka na novim podovima od tvrdog drveta i ventilatora u drugom ćošku sobe, krivim pločicama za kupatilo i tuša koji ne radi najbolje, te je voda ili ledena ili vrela. Ali, nama to ne smeta. Ni najmanje. Možda nećemo imati dovoljno novca da ti kupimo automobil iz snova ili meni moju kuću iz snova, ali neće nam do toga biti stalo koliko smo mislili da će biti. Naši snovi više ne uključuju ove stvari. Umesto toga, sanjaćemo o sreći koje ćemo imati na pretek. Bićemo srećni što samo postojimo – zajedno. Ne mogu da se setim života pre tebe. Možda zato što mi nikada nije bilo važno da ga zapamtim, koliko mi je važno da se sećam ovog života, koji imam i delim sa tobom. Želim da zapamtim svaki osmeh, svaku reč, svako osećanje. Želim da se sećam svakog detalja, čitav život. Ne treba mi, niti brinem o svetu izvan našeg prelepo haotičnog života. Postojimo samo ti i ja. Zajedno, činimo svet jednostavnim. Jednostavnim poput ispunjenih obećanja i zaveta. Jednostavnim, poput jutarnjih poljubaca. Jednostavnim, poput slika jedno drugog, dok se fotografišemo radeći svakodnevne stvari. Jednostavnim, kao dve šolje kafe na terasi, sa pogledom na obalu. Jednostavnim, kao osmeh koji mi stavljaš na lice svaki put kada te pogledam.

Voleću naš maleni stan, skoro koliko ću voleti i tebe, jer je pun tebe i mene. Odiše nama. Sviđaće mi se tepih koji si mi doneo u rancu, čak iz Španije i dopadaće mi se čak i kičasta lampa koju smo kupili na ulicama Istanbula. Voleću i sudoperu za koju nam je trebao čitav dan da je namestimo, onog dana kada smo se uselili ovde i obožavaću čak i mrlje na našem dušeku, od poslednjeg puta kada smo jeli špagete, pijani, u krevetu. Pronaćićemo lepotu u svakom detalju. Svakim danom, duše će nam se sve više spajati i dovoljno ćemo se voleti da dopustimo jedno drugom da cvetamo, rastemo i razvijamo se zajedno i individualno. Svaki dan. Sva obećanja koja damo jedno drugom, biće ispunjena i nećemo se povređivati. Nećemo znati za bol. Umesto toga, bićemo prijatelji. Saputnici. Nadam se da ćemo uvek biti ovako srećni. Ovako mirni. Ovako prelepi. Ponovo ćeš definisati sve što sam ikada mislila. Način na koji sam doživljavala život. Ti ćeš biti moj uvid u svet, a ja ću biti tvoj. Naučićeš me svemu što znaš i ja ću te naučiti svemu što radim. Razgovaraćemo duboko u noć, čak i onda kada bi trebali da spavamo, jer nam je više stalo da budemo tu jedno za drugo, nego da se naspavamo. Govorićemo jedno drugome sve. Ispričaćeš mi kako si zadobio svoje ožiljke, a ja ću ti reći kako sam obeležena svojima. I onima po telu, i onima koje golo oko ne može da primeti. Razgovaraćemo, sve dok se oboje ne budemo osećali kao da se poznajemo čitav život. Trudićemo se i naporno raditi svaki dan, jer ćemo zaraditi i zaslužiti divan život koji živimo. Nekim danima ćemo možda gladovati, a drugim napredovati, ali bićemo srećni svaki dan i uživaćemo čak i u naporima, jer je život težak, ali isto toliko i lep. Znaćemo za šta radimo. Na kraju dana, znaćemo da je to zbog ljubavi, za kojom smo tragali čitav život, jer ćemo to osećati u srži naših bića. Isto ono što smo osetili kada smo se prvi put zagrlili. Isto ono što si osetio kada si me prvi put ugledao. Isto ono, što sam osećala onog dana kada si mi prvi put prišao. Istu ljubav koju osećamo noću, kada legnemo da spavamo, spokojni, mirni, jedno drugom u naručju, znajući da ćemo se probuditi jedno pored drugog. Zajedno ćemo naučiti da je ljubav lepša od onog što smo videli u filmovima, od onog što smo čitali u knjigama. Naučićemo da se ljubav ne može pretočiti u reči, jer ona prevazilazi ljudske mogućnosti razumevanja. Ali osećaćemo je. Život će biti vrlo jednostavan i toliko jednostavno lep. Samo ti, dok hodaši okolo go do pasa u svojim omiljenim farmerkama, i ja, u tvojoj majici koju sam ti ukrala, bosonogi, dok plešemo lagano uz našu omiljenu pesmu. Srećni. I zauvek zaljubljeni.